Štampaj knjiguŠtampaj knjigu

Internet

Internet

Sajt: Digitalna škola
Kurs: Техника и технологија за 8. разред
Knjiga: Internet
Štampao/la: Korisnik u ulozi gosta
Datum: Thursday, 18. April 2024., 05:20

INTERNET (INTERnational NETwork ili samo - The NET) je ime za ogromni, svetski sistem koji se sastoji od ljudi, informacija, računara i telekomunikacionih veza.  Internet je za sada najveće i najvažnije dostignuće u razvoju civilizacije.

Internet je globalna mreža kompjutera svih tipova i veličina pa se zbog toga često naziva "mrežom svih mreža" jer u sebi integriše hiljade različitih računarskih mreža širom sveta. Ove mreže koriste iste tehničke standarade (protokol TCP/IP) da bi međusobno mogle komunicirati. Ako se uz pomoć svog kućnog kompjutera, modema, telefonske linije i Internet provajdera priključite na tu mrežu i vi postajete deo Interneta. Ono što je zanimljivo je da Internet čine posebni kompjuteri koji korisnika poslužuju podacima. Otuda i naziv za takve kompjutere: poslužitelji (eng. server). Trenutno postoji  preko 200 miliona servera spojenih na Internet. Ovi serveri korisnicima Interneta pružaju pristup ogromnom broju informacija, razbacanih po čitavom svetu. Podaci se na Internetu nalaze u raznim oblicima: reč, slika, zvuk, video zapis itd. Teško je uopšte predočiti količinu podataka koja se nalazi na Internetu. Moglo bi se reći: ako ne postoji na Internetu, onda verovatno uopšte ne postoji.

U ovom  trenutku Internet je najveće tržište na svetu u svakom smislu, a pre svega u smislu dostupnosti informacija.

 Niko ne poseduje Internet, pa tako i ne postoji centralna vlast koja upravlja Internetom. On je rezultat tehničkih, socijalnih i komercijalnih inovacija i timskog rada.  Učešće u radu Interneta zasnovano je na slobodnoj i kooperativnoj osnovi uz obavezu jedino poštovanja tehničkih standarda kako bi se uspostavilo prisustvo na mreži. Internet društvo (eng."Internet Society") u Fairfax-u, Virginia, USA, igra važnu ulogu i postavlja tehničke standarde, ali ovo društvo nije vlasnik Interneta. Ova organizacija ostvaruje vezu između sa jedne strane vlada (oficijalnih ustanova u pojedinim zemljama) a sa druge strane sa nevladinim institucijama kao što su univerziteti i kompanije.

 

 

Istorija Interneta počinje 1961. godine sa teorijom paketnog prebacivanja. Te godine je Leonard Kleinrock iz MIT-a objavio prvi rad na tu temu u kome obrazlaže teoretske mogućnosti računarskog komuniciranja korišćenjem paketa umesto klasičnih kola.
S druge strane, J.C.R. Licklider sa MIT Univerziteta, avgusta 1962. godine je prvi opisao koncept globalne računarske mreže. Pojam onlajn komunikacija - reč koju danas često koristimo kada govorimo o računarskim komunikacijama takođe je prvi u svojim radovima uveo Liklider. Ovi rezultati istraživača sa MIT-a zainteresovali su i Agenciju za istraživanja i razvoj Ministarstva odbrane SAD, tada poznatu pod akronimom ARPA (Advanced Research Projects Agency). Lorens Roberts bio je jedan od istraživača. On sredinom šezdesetih godina prelazi u ARPA-u, gde 1966.god započinje rad na razvoju mreže, koja bi povezala centralne računare (host computers)određenih institucija američke armije u jedinstvenu mrezu – ARPANET. Arpanet je mreža koja je zasnovana na principu komutacije paketa (packet switching). Oduvek se smatralo, premda nije javno rečeno, da je interes za stvaranjem ovakve mreže ležao u izgradnji mreže koja može da izdrži eventualni nuklearni rat. Tokom sledeće godine, ova grupa objavljuje prvu verziju protokola koji je omogućavao da bilo koja dva host računara u mreži razmenjuju podatke, pod nazivom NCP (Network Control Protocol). Ista grupa objavljuje i protokole za prenos datoteka (FTP) i interaktivan rad na udaljenom računaru (Telnet). 1972. godina predstavlja godinu u kojoj je prvi put prvobitna ARPANET mreža predstavljena javnosti.

NCP nije posedovao mogućnost hijerarhijskog adresiranja računara koji nisu bili direktno povezani na IMP uređaje, samim tim, ukupan broj računara po jednoj lokaciji bio je ograničen brojem portova na paketskom komutatoru. Još jedan nedostatak NCP protokola bio je taj što ovim protokolom nisu bili predviđeni nikakvi mehanizmiend-to-end provere integriteta i ispravnosti podataka koji pristižu.
Rešenje ovog problema osmislio je Robert Kan koji je predložio da se postojeći NCP protokol zameni novom skupinom protokola, koja bi omogućila veću otvorenost ka svim tada postojećim mrežnim tehnologijama, te komunikaciju između bilo koja dva korisnika u mreži, bez obzira na fizičku topologiju i strukturu telekomunikacionih puteva između njih.
Svoju ideju Kan je realizovao zajedno sa Vintom Cerfom. Njih dvojica započinju rad na novoj skupini protokola, koja kasnije dobija akronim TCP/IP (Transmission Control Protocol / Internet Protocol). Novu skupinu protokola, TCP/IP, koja se koristi i danas, čine između ostalog dva protokola: IP i TCP.
Godina 1978. predstavlja godinu kada je dokumentovana verzija TCP/IP protokola koja se koristi danas (IPv4).
Iako je tačno da Internet ne pripada ni jednoj organizaciji niti preduzeću to ne znači da ne postoje društva koja se brinu o njegovom razvoju. Internet društvo (engl.Internet Society ISOC) se definiše kao globalna međunarodna organizacija čiji je cilj promovisanje otvorenog povezivanja sistema i Interneta.
web
Internet servisi nisu vezani striktno za jedan operativni sistemi, oni mogu da rade pod windows, linux, unix sistemima. U većini slučajeva iz bezbednosnih razloga administratori se opredeljuju za linux i unix sisteme kako bi se stepen bezbednosti povećao na veći nivo

Servisi Interneta su skup komunikacionih protokola koji se koriste na Internetu i drugim sličnim mrežama. Oni su široko poznati kao TCP/IP, što je ime dva najvažnija protokola među ovim standardima. Princip rada Interneta sličan je radu telefonskog sistema. Koristeći telefonske linije prenose glas, Internet ih koristi za prenos informacija.

Popularnost Interneta ogleda se u činjenici da broj korisnika raste neverovatnom brzinom. Što se tiče servisa Interneta, njihov tačan broj ne može se precizno odrediti, iz prostog razloga što su neki od njih tokom razvoja mreže bili veoma popularni, a potom nestali.

Servisi Interneta se mogu svrstati u pet kategorija:

1. javne (veb, news, razgovor putem Interneta)

2. osnovne (e-mail, telnet, ftp)

3. sigurnosne (PGP, SSH, Keberos)

4. sistemske (Ping)

5. servise za pretraživanje (Veronica, Netfind, WAIS)

prednosti

PREDNOSTI I DOBRE STRANE INTERNETA:

 

  • UČENJE PUTEM INTERNETA – omogućuje pregled najnovijih saznanja, rezultata istraživanja te prikupljanje podataka za pisanje školskih seminara i projekata.
  • BRZA DOSTUPNOST INFORMACIJA
  • LAKO I BRZO PREGLEDAVANJE AKTUELNIH VESTI (npr. čitanje dnevnih novina i vesti, vremenske prognoze, sportskih rezultata).
  • PREDSTAVLJA IZVOR ZABAVE (igranje igrica sa drugima na mreži)
  • OMOGUĆUJE KOMUNIKACIJU SA LJUDIMA – brzo i jednostavno dopisivanje sa vršnjacima i ljudima u različitim delovima sveta.
  • OMOGUĆUJE KUPOVINU RAZLIČITIH PROIZVODA  (npr. rezervacija karata)
  • RAZMENA ISKUSTAVA, MIŠLJENJA I INFORMACIJA sa vršnjacima i odraslima sličnih interesovanja ili problema
  • DECA I MLADI UČE DA PIŠU
  • PODSTIČE RAZVOJ KREATIVNOSTI
  • UČI DECU DA REŠAVAJU PROBLEME I PODSTIČE RAZVOJ STRATEGIJA ZA SELEKCIJU INFORMACIJA

OPASNOSTI OD INTERNETA:

 

  • OBJAVLJIVANJE PRIVATNIH INFORMACIJA
  • PROFILI – informacije o autoru bloga. Deca često upisuju prave podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu i sl.) ili objavljuju   na svoje fotografije, nesvesna opasnosti koje to povlači za sobom.
  • NEODGOVARAJUĆI SADRŽAJ – pretražujući blogove drugih ljudi deca mogu naići na sadržaje i rasprave neprikladne za njihov uzrast.
  • NASILJE PREKO INTERNETA – neki ljudi mogu koristiti blogove kao put ka nasilju ili zastrašivanju druge dece.
  • NACIONALNA, VERSKA I RASNA MRŽNJA – korišćenje  za podsticanje mržnje i vređanje drugih zbog njihove nacionalne, verske, rasne ili druge pripadnosti.
  • OBJAVA NEPOUZDANIH INFORMACIJA – mogućnost objavljivanja nepouzdanih i netačnih podataka o drugima. Treba biti oprezan i ne verovati svemu što piše na internetu.

bezbednost